Kunica-Achillea millefolium L.
Biološke i ekološke karakteristike: Kunica je zeljasta biljka koja može narasti i do 1 m
visine. Stabljika joj je uspravna sa perasto urezanim listovima. Cvjetovi su
sitni, bjeličaste boje, grupisani u štitastu cvast. Kunica je rasprostranjena
korovska biljna vrsta. Raste po pašnjacima i travnjacima, uz putove po poljskim
međama. Nema posebnih zahtijeva prema tipu i reakciji zemljišta. Biljka se ne
čupa iz zemlje. Treba ostaviti oko 10% biljaka na jednom staništu, za
razmnožavanje da bi se očuvalo stanište. Kunica voli topla, osunčana područja
ali podnosi i niske temperature do -30oC.
 |
| Kunica |
Branje: Beru se cvat, gornji dio biljke i list. Od juna do
septembra se beru same cvasti ili vršni dio biljke u fazi cvjetanja. Listovi se
beru tokom cijele vegetacijske sezone.
Ljekovito
djelovanje: Kunica je jedna od
najljekovitijih biljaka. Koristi se kod raka materice, upale jajnika, bijelo
pranje, kod mokrenja u postelju, miome, izostanak mjesečnice, kod klimaksa,
upale živaca na nogama i rukama, vrtoglavice, mučnine i mnogih drugih bolesti.
Pospješuje stvaranje krvi u koštanoj srži, čisti krv i odklanja krvarenje u
plućima.
Upoterba:
Sporiš se najčešće upotrebljava u
obliku čaja. Čaj se priprema tako što se jedno kašika suhog cvijeta prelije
vrućom vodom i poklopi da kratko odstoji. Također se od sporiša prave kupke i
obloge za reume, kao i razne tinkture.
Kamilica-Mattricaria chamomilla L.
Biološke
i ekološke karakteristike: Kamilica
je jednogodišnja biljka sa razgranatom stabljikom visokom do pola metra. Listovi
su perasto narezani, sa bijelim cvjetovima. Kamilica je raširena po gotovo
cijeloj Evropi. Voli sušnije predjele, a nalazi se uz puteve, po poljima,
vrtovima i napuštenim kulturama. Kamilici je potrebna umjerena klima i srednje
temperature. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 20-25˚C. Uspješno
uspijeva na svim tlima, osim na rastresitom vapnenačkom tlu. Najbolje uspijeva
na zemljištima normalne do blago alkalne reakcije. Prema vodi ima umjerene
zahtjeve. Povećana vlažnost zemljišta loše utiče na rast i razvoj kamilice.
 |
| Kamilica |
Branje: Bere se cvijet kamilice i koristi u liječenju. Kamilica
se bere posebnim češljevima, a sa velikih površina bere se posebnim konbajima.
Zbog široke upotrebe za liječenje djece, potrebno je propisno očistiti i
osušiti. Cvjetovi se beru tokom proljeće i ljeta.
Ljekovito
djelovanje: Kamilica sadrži
eterično ulje, soli fosforne kiseline i veliki broj organskih kiselina.
Kamilica se koristi za zarastanje rana i metabolizam kože, ima antiseptičko i
protuupalno djelovanje, kod menstrualnih bolova i grčeva u stomaku.
Upotreba: Kamilica se najčešće uptrebljava u obliku čaja. Čaj se
pravi tako što se osušeni cvjetovi kamilice preliju kipućom vodom i poklope.
Tako pripremljen čaj se koristi za unutrašnju upotrebu, prije svega za stomačne
tegobe. Također, kamilica se koristi kao kupka za ispiranje kože i rana jer ima
blago antiseptičko djelovanje. Kamilica se koristi i u kozmetičke svrhe, prije
svega za dječije kreme i šampone, jer ima umirujuće djelovanje na kožu.
Kantarion-Hypericum perforatum L.
Biološke i ekološke karakteristike:
Kantarion je višegodišnja
zeljasta biljka visoka do 70 cm. Listovi su jajoliki i smješteni su naspramno.
Cvjetovi su žute boje, smješteni u cvatove na vrhu stabljike. Vrlo je raširena
biljka. Raste na sunčanim livadama i pašnjacima, na neobrađenim zemljištima,
rubovima šuma i ruderalnim staništima. Kantarionu odgovaraju i sunce i hlad,
dobro podnosi potpunu izloženost suncu, kao i zasjenjenost sa 20-40% sunca.
 |
| Kantarion |
Branje: Kantarion se bere u vrijeme cvjetanja, odnosno gornji
dijelovi biljke se otkidaju makazama ili srpom. Cvijetni vrhovi se sakupljaju i
suše u hladu. Sabiru se tokom ljeta.
Ljekovito
djelovanje: Sadrži željezo,
razne tanine, (najviše katehinskog), eterična ulja, smole, antocijan, hypericin
– crvena boja, karotin, holin, vitamin C (u svježoj biljci oko 30%),
flavonske heterozide i neke alkaloide u tragovima. Kantarion
se koristi za
poboljšavanje raspoloženja, poticanje probavnih
organa, ublažavanja reume (križobolje), kod osoba koje mokre u krevet te kod
uganuća, iščašenja, kod hematoma….
Upotreba: Čaj od lišća i cvjetova koristi se za liječenje jetre, ako je natečena,
spriječava nakupljanje sluzi u plućima, liječi mjehur, pogotovo ako se ne može
zadržavati mokraća pomaže čaj koji se priprema od 3 velike žlice kantariona,
prelivenog s 1 litrom kipuće vode, pa se ponovno stavi na vatru i čim ponovno
provrije ukloni s vatre i procijedi. Pije se tri puta dnevno po 1 šalica prije
jela. Pored čaja, od kantariona se pravi ulje koje se koristi kao oblog za
vanjsku upotrebu. Ulje se pravi tako što se sitno isjeckani cvijet kantariona
prelije maslinovim uljem i ostavi da odstoji četrdest dana poklopljen u
staklenki.
Kopriva-Urtica dioica L.
Biološke i ekološke karakteristike:
Kopriva ima jak i razgranat
korijen. Stabljika joj je uspravna sa naspramnim listovima. Nadzemni dio biljke
obrastao je sitnim dlačicama koje žare kada se dodirnu. Pogoduju joj veoma
hranjiva i bogata zemljišta, a u velikim
količinama se nalazi po vrtovima, živicama i po rubovima šuma. Za sada nema
porebe za očuvanjem staništa. Zahvaljujući odličnoj sposobnosti za
prilagođavanje na različite ekološke uvjete, kopriva je široko rasprostranjena
ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu. Optimalne temperature za rast koprive
se kreću od 15-23oC. optimalna pH reakcija tla bi se trebala kretati
od 6,00-7,00.
Branje: beru se list, korijen i sjeme koprive. Mladi listovi i
vrhovi stabljike se sakupljaju tokom cijelog proljeća i ljeta, a korijen se
vadi rano u proljeće ili u jesen. Sjeme se sakuplja krajem ljeta i početkom
jeseni.
Ljekovito
djelovanje: Kopriva je od svih
biljaka najbogatija željezom. Snažno utiče na cijeli organizam i za nju se s
pravom može reći da je svestrani lijek. Koristi se kod anemije, reumatizma,
bolesti probavnih organa, arteroskleroze, migrene, bubrežnih bolesti…Sprječava
stvaranje mokraćnog i bubrežnog kamenca.
Upotreba: Kod terapije koprivom, najčešće se upotrebljava svježe
iscjeđen sok mlade koprive te se tako postižu izvanredni rezultati. Kod
terapije reume i artrisa listovi i vršci koprive se kuhaju na pari, a za
liječenje je zaslužan bor kojeg u samo 10 dag koprive kuhane na pari ima više
nego u terapijskoj dozi tabletama. Zbog velike prehrambene i vitaminske
vrijednosti, kopriva se koristi i u kuhinji za pripremnaje salata i pita.
 |
| Kopriva |
Kuke-Tamus comunis L.
Biološke i ekološke karakteristike: Kuka je samonikla biljka iz porodice Dioscoreaceae (bljuštevi) čiji su izdanci jestivi ali su plodovi
vrlo otrovni. Kuka je biljka koja je rasprostranjena diljem Europe, na Krimu,
Kavkazu u Maloj Aziji i drugdje. Raste u gustim šikarama ili listopadnim šumama
na rastresitom, hranljivom tlu bogatom ilovačom. Kuka je biljka povijuša i
penjačica čiji izdanci dosežu 2 do 4 m visine. Vrhovi izdanaka su svinuti a
izdanci su lisnati. Lišće je srcoliko, korijen gomoljast i 20 do 30 cm dugačak.
Plod dozrijeva tijekom ljetnih mjeseci, crven je, bobičast i vrlo otrovan. U
sebi sadrži 3-5 sjemenki, a 4 do 6 bobica čine grozd.
 |
| Kuke |
Branje: Izdanci
kuka se beru tokom proljeća. Za jelo se pripremaju vrhovi i sočni dijelovi
stabljike, a odbacuju se oni dijelovi koji ne pucaju kad se presaviju.
Ljekovito
djelovanje: Kuke djeluju kao
diuretik, odnosno pospješuju izlučivanje tekućine iz tijela. Pospješuju rad
jetre i bubrega, koristi se u liječenju gihta i reume. Sadrže folnu kiselinu,
željezo, beta karoten i vitamin C, važne za stvaranje i sazrijevanje stanice
krvi, te se savjetuju kod anemije.
Upotreba: Kuke se koriste za kao salata ili dodatak jelima. Mogu
se jesti svježe, kuhane i pečene. Upotrebljavaju se mlade kuke i to samo
izdanak, jer su korijen i plodovi jako otrovni.
Macina
trava-Nepta cataria L.
Biološke i ekološke karakteristike: Macina
trava je višegodišnja zeljasta biljka sa člankovitim stabljikama visokim do 1
m. Stabljike su prekrivene sivim prahom. Listovi su srcoliki, naspramni, rastu
na drškama iz članaka stabla, imaju zupčast rub. Naličje listova je svjetlije
od lica, prekriveno prahom i gotovo sivo. Cvjetovi su bjeličasto ružičaste boje
grupisani u cvasti na vršnim člancima stabljike. Cvjeta od juna do septembra.
Cijela biljka ima jak aromatičan miris. Raste u jarcima, na ivicama polja, na
suhim i zapuštenim površinama.
 |
| Macina trava |
Branje: Nadzemna masa biljke u cvijetu se bere od juna do septembra.
Suši se u tankim slojevima u hladu, na suhom i prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: Macina trava se od davnina koristi za liječenje nepolodnosti
žena. Osnova njenog djelovanje jest normaliziranje lučenja spolnih hormona i
uravnoteženje hormonalnog ciklusa što je preduslov uredne trudnoće. Uopšte,
pomaže kod menstrualnih tegoba i niza ženskih bolesti.
Upotrba: Macina trava se
upotrebljava u obliku čaja. Dvije kašike treba preliti s 2,5 decilitra kipuće
vode te procijediti nakon tri do pet minuta. Savjetuje se uzimanje od tri do
pet čaša na dan. Čaj treba piti najmanje tri mjeseca u kontinuitetu. U vrijeme
mjesečnice treba napraviti pauzu.
Majčina
dušica-Thymus serpyllum L.
Biološke
i ekološke karakteristike:
Majčina dušica je višegodišnja zeljasta biljka grmolikog rasta. Listovi su
sitni, obrasli sitnim dlačicama. Cvjetovi su ružičasto crvene boje, grupisani u
vrhu stabljike. Majčina dušica raste po kamenjarima, neplodnom zemljištu, na
livadama, pašnjacima i rubovima šuma. Nalazimo je na suhim i sunčanim mjestima.
Biljka se ne čupa, već se reže makazama. Za očuvanje staništa, na jednom mjestu
treba ostaviti 20% biljaka. U fazi mirovanja podnosi jako niske temperature. Ne odgovaraju joj teška i vlažna, kao ni
pjeskovita i hladna zemljišta.
Branje: Bere se nadzemna masa biljke u cvijetu. Biljka se odmah
suši nakon branja na prozračnom mjestu i u sjeni.
 |
| Majčina dušica |
Ljekoviti
dio biljke: Majčina dušica sadrži: etarsko ulje, timol, tanin,
karvakrol, gorke materije, vitamin C, saponin, glikozid, mangan, željezo,
smolu, flavonoide. Liječi želučane poremećaje, bolesti pluća, disajne organe,
tvrdokorni kašalj, slabokrvnost, reguliše lučenje žuči, liječi bolesti mjehura,
liječi anginu, bubrege, ženske bolesti, jača živce, povećava fizičku
snagu bolesnika. Preporučuje se kod vrtoglavice i kod bolova u zglobovima.
Upotreba: Majčina dušica se koristi u obliku čaja. Za čaj se uzima
jedna kašika usitnjene majčine sušice na 3 dl ključale vode. Poklopljeno
stoji oko 15 minuta. Može se zasladiti (najbolje medom) i dodati malo limuna.
Pije se više puta tokom dana u gutljajima. Ovaj čaj je dobro piti kod nesanice,
migrene, astme, proljeva, čira u želucu, nadimanja i angine pektoris.
Matičnjak-Melissa officinalis L.
Biološke i ekološke karakteristike:
Matičnjak je višegodišnja
zeljasta biljka sa drvenastim korijenom, visoka do 1 m. Stabljika i listovi su
obrasli sitnim dlačicama. Cvjetovi su ružičasto bijele boje. Matičnjak je
biljka umjereno toplih područja. Rijetka je u prirodnoj populaciji. Raste po
travnjacima i vrtovima, u voćnjacima i uz puteve. Odgovaraju joj područja sa
manje vlage i većom osunčanosti. Matičnjaku je za rast i razvoj potrebno mnogo
svjetlosti i topline jer je fotofilna i termofilna biljka. Nije otporan na jake
mrazeve tokom zime, a pod snježnim pokrivačem može podnijeti temperaturu i do -2°C.
Zbog dubokog, dobro razvijenog korijena dobro podnosi nedostatak vlage. Odgovaraju mu slabo kisela do neutralna
zemljišta (pH 5,5-6,5).
Branje: Beru se listovi matičnjaka i vrhovi stabljika u cvijetu.
Suši se na toplom i prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: Osim esencijalnog ulja, ljekovita biljka maticnjak sadrži
fenolne kiseline, flavonide i druge sastojke. Matičnjak je po svojim ljekovitim
svojstvima poznat jos od davnina kao odličan prirodni lijek koji jača i
oživljava srce, protiv noćnih strahova i depresije. Matičnjak čisti krv,
otklanja neraspoloženje i tugu i povoljno utiče na rad unutrasnjih organa. Maticnjak je najpoznatiji kao prirodni lijek
protiv psihičkih problema i to depresije, anksioznosti (straha), napetosti i
drugih poremećaja izazvanih stresom.
Upotrba:
Matičnjak se najčešće koristi kao čaj. Od osušenih listova matičnjaka čaj se
pravi tako što se dvije kašikice lista matičnjaka preliju vrućom vodom.
Nakratko se poklopi, procjedi i pije više puta dnevno.
Pelin bijeli-Artemisia
absinthium L.
Biološke i ekološke karakteristike: Pelin je višegodišnja biljka visoka do 1 m. Cijela
nadzemna masa je obrasla sitnim svilenkastim dlačicama. Stabljike su uspravne i
ne razgranate. Listovi su naizmjenični. Raste na neobrađenim zemljištima, na
suhim i kamenitim obroncima, osunčanim predjelima i uopšte po ruderalnim
staništima. Uspijeva na skoro svim tipovima tla. Voli tople, sunčane terene
zakolnjene od vjetra, a zahvaljujući dobro razvijenom korijenu, crpi vlagu iz
dubljih slojeva tla.Nema posebnih zahtijeva prema agroekološkim uvjetima. Ne
sakupljaju se sve biljke sa jednog mjesta, potrebno je ostaviti 10% biljka za
razmnožavanje.
Branje: Bere
se nadzemni dio biljke u vrijeme cvjetanja. Listovi se sakupljaju prije cvjetanja.
Biljka se suši na sjenovitom i prozračnom mjestu, u tankom sloju.
Ljekovito djelovanje: Izvanredno je sredstvo za
čišcenje krvi i jačanje želuca. Koristi se u liječenju loše probave, nadimanja,
slabog teka, podrigavanja, žgaravice, glista, bolesti jetre, slezene, bubrega,
žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mjehura, vodene bolesti i osipa.
Osim toga, mnogo-široka ljekovita svojstva pelina povoljno utiču na cjelokupni
organizam . Tako nestaju teške duševne smetnje koje, više ili manje, imaju
dublji uzrok u nepravilnom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči,
slezene i ženskih polnih organa.
 |
| Pelin bijeli |
Upotreba:
Pelin
se upotrebljava u obliku čaja, tako što se jedna kašikica suhog cvijeta prelije
sa 2 dl vode i poklopi. Nakon što čaj odstoji pet minuta, procjedi se i pije za
razne tegobe, posebno kod žena. Također, od pelina se pripremaju alkoholne
tincture koje se mogu dodavati čaju, zatim prave se rakije i dodaje se vinu.
Rosopas-Chelidonium majus L.
Narodni
nazivi: bedemnica, cimbola, cingola, krvavi mlećek, krvavo zelje, lastovičina
trava, trava od žutice.
Biološke i ekološke karakteristike: Rosopas je višegodišnja biljka, sa jakim korijenom. Ovisno o tlu izraste do 40 cm.
Stabljika je obrasla tankim dlačicama. Listovi su perasto izrezani a cvjetovi
su zlatnožute boje. Rosopasu odgovara plodno humusom bogato zemljište i
sjenovita mjesta. Nalazi se uz ograde, zidove i oborine.
Branje:
Makazama se reže cijeli nadzemni dio biljke u cvatu. Prilikom rezanja, biljka
ispušta žutu tečnost, pa se ovisno o svrhi sakupljanja, nekad sakuplja samo ova
tečnost.
Ljekovito
djelovanje: Rosopas je ljekovita biljka kojoj je čak
pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože (lupus). Djeluje na ublaživanje
bolova i utiče na probavni aparat s posebnom pobudom na želudac, žuč, jetru kao
i na svojstva da umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti. Rosopas
pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale bolove u očima,
kao i žutu obojenost očiju.
 |
| Rosopas |
Upotreba:
Rosopas se upotrebljava u obliku čajeva koji se priperma tako da se dvije čajne
kašikice osušene biljke preliju šoljom kipuće vode i piju dva do tri puta
dnevno. Za liječenje žutila očiju pripremaju se oblozi od rosopasa. Također se
koristi i svježi sok od rosopasa za liječenje mnogih bolesti prije svega
mjehura i materice.
Nema komentara:
Objavi komentar