KATALOG LJEKOVITOG BILJA NA DUBRAVSKOJ VISORAVNI dio I

I dio

 Abdovina-Sambuscus ebulus L.

Biološke i ekološke karakteristike: Abdovina je trajna zeljasta biljka do dva metra visine. Stabljika je rebrasta sa dva do pet perasto lancetastih, zašiljenih i oštro nazubljenih listova sa peteljkom. Korijen je jak, bijele boje i puzeći. Cvjetovi abde su crvenkasti ili bijeli, skupljeni u cvatove na vrhu stabljike.  Plod je okrugla crna koštunica, veličine 5-6 mm. Abdovina raste na šumskim čistinama, uz puteve i živice. Cijela biljka je gorkog okusa i neugodnog mirisa.

Abdovina

Cvjetovi

Branje: Plod se sabire u oktobru. Sabrani plodovi se suše na toplom i prozračnom mjestu. List se sabire u proljeće prije cvjetanja i suši na toplom mjestu. Korijen se vadi u aprilu ili oktobru, pere se i usitni te se suši na toplom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: Korijen abdovine se koristi kao lijek protiv šećerne bolesti, a uzrokuje povećano izlučivanje mokraće, znoja i otpadnih materija. Čaj od listova se koristi u liječenju kod oboljenja disajnih puteva i katara pluća. Također, ekstrakti abdovine se koriste kod urinarnih infekcija, liječenje bubrežnih bolesti i cista. Cvijet abdovine je antineuralgik, smanjuje kašalj, reguliše visok krvni pritisak idr.

Upotreba: List, plod i korijen abdovine se koriste u pripremi čaja za različite vrste bolesti. Korijen se koristi za pravljenje kupke protiv reume. Od plodova se prave sirupi za čišćenje krvi. Od svježih listova se mogu praviti obloge za reum, upale živaca, bolove idr. Ljubičasti sok od abdovine se koristi u bojenju kose u crno.

Bokvica širokolisna-Plantago major L.

Drugi nazivi za širokolisnu bokvicu su muška bokvica, velika bokvica, široki trputac…

Biološke i ekološke karakteristike: Višegodišnja zeljasta biljka čiji listovi formiraju prizemnu rozetu visoku i do 20 cm. Listovi su široki, gotovo jajoliki, sjajni i debeli na širokim drškama. Cvjetne drške su iste dužine kao i listovi, završavaju dugom klasastom cvasti. Cvjetovi su sivkasto ružičaste boje. Sjeme je tamno smeđe boje, gotovo crno. Širokolisna bokvica raste po gaženim travnjacima, uz rubove poljskih i šumskih puteva, na pašnjacima i livadama. Može se naći od ravnica do visokih planina. Bokvica se ističe izuzetno pionirskim karakterom i sposobnošću prilagođavanja na raznovrsne, često ekstremno nepovoljne uslove ruderalnih staništa.

Branje: U ljekovite svrhe se koriste list i sjeme. Listovi se beru od maja do augusta, a sjeme se sakupja na kraju ljeta.

Ljekovito djelovanje: Široka bokvica sadrži gorke materije, kremčnu kiselinu i glikozid akubin. Ima protubakterijsko djelovanje.

Bokvica širokolisna

Upotreba: Širokolisna bokvica se upotrebljava za čišćenje krvi, zubobolje. Svjež list se stavlja na rane, liječi kožne bolesti, ubod pčela i osa. U obliku čaja liječi tuberkulozu, krvarenje, proljev i teškoće u donjem dijelu trbuha.

Bokvica uskolisna-Plantago lanceolata L.

Biološke i ekološke karakteristike: Muška (uskolisna) bokvica je višegodišnja zeljasta biljka visoka 10-30 cm. Ima uspravnu stabljiku sa 5 uzdužnih brazdi. Listovi se nalaze pri osnovi stabljike, imaju kratku dršku, lancetastog oblika sa 3-7 paralelnih nerava, sa cijelim ivicama. Cvjetovi su sakupljeni u gust cilindrični klas dug 2-5 cm. Cvjeta krajem proljeća i za vrijeme ljeta. Nalazi se na livadama, šumama sa dosta svjetla, pašnjacima, travnjacima, po ruderalnim staništima. Nema posebnih zahtijeva prema tipu i sastavu zemljišta.

Branje: Listovi se beru u proljeće i ljeto. Drške ne smiju imati sjemenke. Korijen se kopa u jesen. Za ishranu se beru listići u središnjem djelu rozete, prije nego što suviše porastu i postanu kožasti.

Ljekovito djelovanje: Bokvica sadrži tanine, biljnu sluz, saponine, soli kalijuma i magnezijuma. Pomaže u zarastanju rana, liječi upale i blagotvorno djeluje na oči. Koristi se kod oboljenja disajnih organa, plućne astme, upale plućnih alveola, kašlja, pa čak i tuberkuloze. Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka. Koristi se kod uboda insekata ili ujeda zmije, kod rana koje teško zarastaju, čak i otvorenih, ogrebotina, posjekotina, uboda osa, kod ugriza bijesnih pasa. Pomaže kod gušavosti, tromboze, oboljenja jetre i bešike.

Bokvica uskolisna

Upotreba: Bokvica se koristi u vidu tinkture ili infuza. Od izmrvljenih listova i soka prave se kašaste obloge. Najčešće se koristi u obliku čaja protiv kašlja i kod svih plućnih bolesti. U kozmetičke svrhe se može koristiti čaj kao losion za lice protiv bubuljica. Također, može se koristiti svježa za ukusne salate ili kuhana sa drugim povrćem.

Bršljan-Hedera helix L.

Biološke i ekološke karakteristike: Bršljan je do 20 m duga povijuša sa trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem po stabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovi stabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gornji listovi po obodu su cjeloviti, dok su donji srcoliog oblika i razdjeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvjetovi su sitni, spolja mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit. Plod je loptasta bobica modro-crne boje.  Penje se po stablima drveća gdje živi kao parazit. Često se nalazi uz obale rijeka, stare zidine i kamene ograde. Bršljan je jako rasprostranjena samonikla biljka koja raste na svim vrstama zemljišta. Dobro podnosi kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan vazduh.

Branje: Beru se grančice bršljana sa listovima, ali se suše samo listovi. Također, se grančice beru i sa plodovima ali se prije sušenja plodovi skinu. Bršljan je otrovan, pa za vrijeme branja treba osigurati vodu za pranje ruku.

Ljekovito djelovanje: Za lijek se upotrebljavaju listovi i plodovi. Sadrži: saponine, glukozide, inozit, tanin, mravlju kiselinu, jabučnu kiselinu, karotin, fitoncide. Koristi se za spriječavanje upala. Reguliše neredovnu menstruaciju, djeluje na srce i krvne sudove.

Bršljan

Upotreba: Bršljan se uoptrebljava u spriječavanju celulita u fitoterapiji. U medicini se koristi za pravljenje lijekova i sirupa za iskašljavanje i liječenje pluća. 

Čestoslavica-Veronica officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Iz trajnog podzemnog dijela rastu povijene, gotovo odrvenjele stabljike koje su obrasle dlakama. Krajevi stabljike se dižu oko 20 do 30 cm iznad zemlje.  Listovi stoje nasuprotno, s kratkom drškom, obrnuto su jajasti sivo-zeleni, sitno nazubljeni i mekano dlakavi. Cvjetni grozdovi stoje u pazuhu lista i imaju male blijedoplave cvjetove. Plod je obrnuto trokutasta čahura. Biljka u cvatu ima slabo aromatičan miris, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus je balzamičan, malo gorak i stežući. Raširena je gotovo na svim područjima Evrope, a uspijeva u svijetlim šumama, neplodnim zemljištima u nizini kao i u planinskim područjima, daje prednost suhim staništima.

Branje: Sabire se biljka u cvatu (Herba Veronicae) bez korijena, osuši u hladu pojedinačno. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.

Ljekovito djelovanje: Čestoslavica je biljka za liječenje rana, ona jača organizam, pospješuje mokrenje i znojenje pa je dobro sredstvo za čišćenje krvi, za liječenje želuca, pluća, jetre, slezene, bubrega i mjehura. Čajne kure pomažu kod svrbeža kože.

Upotreba: Čestoslavica se najčešće upotrebljava u obliku čaja i tinkture. Svjež sok liječi ekceme, a tinktura djeluje protiv kostobolje. Kad se pomiješa sa celerovim korijenom djeluje protiv nervnih slabosti i odlično je sredstvo protiv depresije.

Čestoslavica

Dimnjača-Fumaria officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: To je jednogodišnja, zeljasta, uspravna, nježna, vrlo razgranata biljka, visoka oko 60 cm, sivozelene boje, dvostruko perastih listova razdijeljenih u režnjeve. Iz pazušaca listova izrastaju sitni, bijeli ili ružičasto-ljubičasti cvjetovi, koji čine grozdaste cvatove na vrhovima grana. Raste na napuštenim i neobrađenim tlima, a na obrađenima među žitaricama i usjevima.

Branje: Dimnjača se bere tokom proljeća. Makazama se reže cijela biljka iznad potamnjenog dijela. Djelimično je otrovna pa se preporučuje da trudnice i djeca ne sakupljaju ovu biljku. Suši se na suhom i prozračnom mjestu.

Dimnjača

Ljekovito djelovanje: Sadrži protopin i flavonske glikozide. Normalizira lučenje žuči, djeluje spazmolitički (uklanja grčeve ). Primjenjuje se kod bolova u žučnim putevima i u probavnom traktu. Djeluje i diuretski (potiče izlučivanje tekućine iz organizma). Istraživanja na životinjama pokazala su antispastičko, antihistaminsko, hipotenzivno, bradikardivno i sedativno djelovanje u malim dozama dok su veće doze izazvale ekscitacije i konvulzije. 

Upotreba: U fitoterapiji se koristi kao diuretik, laksativ i koleretik – često se koristi u tretmanima detoksikacije.  Spominje se i upotreba kod kutanih erupcija, konjunktivitisa i hroničnog ekcema. Uglavnom se koristi kao čajna mješavina.