Katalog ljekovitog bilja na Dubravskoj visoravni - dio III

III dio

Kunica-Achillea millefolium L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kunica je zeljasta biljka koja može narasti i do 1 m visine. Stabljika joj je uspravna sa perasto urezanim listovima. Cvjetovi su sitni, bjeličaste boje, grupisani u štitastu cvast. Kunica je rasprostranjena korovska biljna vrsta. Raste po pašnjacima i travnjacima, uz putove po poljskim međama. Nema posebnih zahtijeva prema tipu i reakciji zemljišta. Biljka se ne čupa iz zemlje. Treba ostaviti oko 10% biljaka na jednom staništu, za razmnožavanje da bi se očuvalo stanište. Kunica voli topla, osunčana područja ali podnosi i niske temperature do -30^oC.

Kunica

Branje: Beru se cvat, gornji dio biljke i list. Od juna do septembra se beru same cvasti ili vršni dio biljke u fazi cvjetanja. Listovi se beru tokom cijele vegetacijske sezone.

Ljekovito djelovanje: Kunica je jedna od najljekovitijih biljaka. Koristi se kod raka materice, upale jajnika, bijelo pranje, kod mokrenja u postelju, miome, izostanak mjesečnice, kod klimaksa, upale živaca na nogama i rukama, vrtoglavice, mučnine i mnogih drugih bolesti. Pospješuje stvaranje krvi u koštanoj srži, čisti krv i odklanja krvarenje u plućima.

Upoterba: Sporiš se najčešće upotrebljava u obliku čaja. Čaj se priprema tako što se jedno kašika suhog cvijeta prelije vrućom vodom i poklopi da kratko odstoji. Također se od sporiša prave kupke i obloge za reume, kao i razne tinkture. 

Kamilica-Mattricaria chamomilla L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kamilica je jednogodišnja biljka sa razgranatom stabljikom visokom do pola metra. Listovi su perasto narezani, sa bijelim cvjetovima. Kamilica je raširena po gotovo cijeloj Evropi. Voli sušnije predjele, a nalazi se uz puteve, po poljima, vrtovima i napuštenim kulturama. Kamilici je potrebna umjerena klima i srednje temperature. Optimalna temperatura za rast i razvoj je 20-25˚C. Uspješno uspijeva na svim tlima, osim na rastresitom vapnenačkom tlu. Najbolje uspijeva na zemljištima normalne do blago alkalne reakcije. Prema vodi ima umjerene zahtjeve. Povećana vlažnost zemljišta loše utiče na rast i razvoj kamilice.

Kamilica

Branje: Bere se cvijet kamilice i koristi u liječenju. Kamilica se bere posebnim češljevima, a sa velikih površina bere se posebnim konbajima. Zbog široke upotrebe za liječenje djece, potrebno je propisno očistiti i osušiti. Cvjetovi se beru tokom proljeće i ljeta.

Ljekovito djelovanje: Kamilica sadrži eterično ulje, soli fosforne kiseline i veliki broj organskih kiselina. Kamilica se koristi za zarastanje rana i metabolizam kože, ima antiseptičko i protuupalno djelovanje, kod menstrualnih bolova i grčeva u stomaku.

Upotreba: Kamilica se najčešće uptrebljava u obliku čaja. Čaj se pravi tako što se osušeni cvjetovi kamilice preliju kipućom vodom i poklope. Tako pripremljen čaj se koristi za unutrašnju upotrebu, prije svega za stomačne tegobe. Također, kamilica se koristi kao kupka za ispiranje kože i rana jer ima blago antiseptičko djelovanje. Kamilica se koristi i u kozmetičke svrhe, prije svega za dječije kreme i šampone, jer ima umirujuće djelovanje na kožu.

Kantarion-Hypericum perforatum L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka visoka do 70 cm. Listovi su jajoliki i smješteni su naspramno. Cvjetovi su žute boje, smješteni u cvatove na vrhu stabljike. Vrlo je raširena biljka. Raste na sunčanim livadama i pašnjacima, na neobrađenim zemljištima, rubovima šuma i ruderalnim staništima. Kantarionu odgovaraju i sunce i hlad, dobro podnosi potpunu izloženost suncu, kao i zasjenjenost sa 20-40% sunca.

Kantarion

Branje: Kantarion se bere u vrijeme cvjetanja, odnosno gornji dijelovi biljke se otkidaju makazama ili srpom. Cvijetni vrhovi se sakupljaju i suše u hladu. Sabiru se tokom ljeta.

Ljekovito djelovanje: Sadrži željezo, razne tanine, (najviše katehinskog), eterična ulja, smole, antocijan, hypericin – crvena boja, karotin, holin,  vitamin C (u svježoj biljci oko 30%), flavonske heterozide i neke alkaloide u tragovima. Kantarion se koristi za poboljšavanje raspoloženja, poticanje probavnih organa, ublažavanja reume (križobolje), kod osoba koje mokre u krevet te kod uganuća, iščašenja, kod hematoma….

Upotreba: Čaj od lišća i cvjetova koristi se za liječenje jetre, ako je natečena, spriječava nakupljanje sluzi u plućima, liječi mjehur, pogotovo ako se ne može zadržavati mokraća pomaže čaj koji se priprema od 3 velike žlice kantariona, prelivenog s 1 litrom kipuće vode, pa se ponovno stavi na vatru i čim ponovno provrije ukloni s vatre i procijedi. Pije se tri puta dnevno po 1 šalica prije jela. Pored čaja, od kantariona se pravi ulje koje se koristi kao oblog za vanjsku upotrebu. Ulje se pravi tako što se sitno isjeckani cvijet kantariona prelije maslinovim uljem i ostavi da odstoji četrdest dana poklopljen u staklenki.

Kopriva-Urtica dioica L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kopriva ima jak i razgranat korijen. Stabljika joj je uspravna sa naspramnim listovima. Nadzemni dio biljke obrastao je sitnim dlačicama koje žare kada se dodirnu. Pogoduju joj veoma hranjiva i bogata zemljišta, a u  velikim količinama se nalazi po vrtovima, živicama i po rubovima šuma. Za sada nema porebe za očuvanjem staništa. Zahvaljujući odličnoj sposobnosti za prilagođavanje na različite ekološke uvjete, kopriva je široko rasprostranjena ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu. Optimalne temperature za rast koprive se kreću od 15-23^oC. optimalna pH reakcija tla bi se trebala kretati od 6,00-7,00.

Branje: beru se list, korijen i sjeme koprive. Mladi listovi i vrhovi stabljike se sakupljaju tokom cijelog proljeća i ljeta, a korijen se vadi rano u proljeće ili u jesen. Sjeme se sakuplja krajem ljeta i početkom jeseni.

Ljekovito djelovanje: Kopriva je od svih biljaka najbogatija željezom. Snažno utiče na cijeli organizam i za nju se s pravom može reći da je svestrani lijek. Koristi se kod anemije, reumatizma, bolesti probavnih organa, arteroskleroze, migrene, bubrežnih bolesti…Sprječava stvaranje mokraćnog i bubrežnog kamenca.

Upotreba: Kod terapije koprivom, najčešće se upotrebljava svježe iscjeđen sok mlade koprive te se tako postižu izvanredni rezultati. Kod terapije reume i artrisa listovi i vršci koprive se kuhaju na pari, a za liječenje je zaslužan bor kojeg u samo 10 dag koprive kuhane na pari ima više nego u terapijskoj dozi tabletama. Zbog velike prehrambene i vitaminske vrijednosti, kopriva se koristi i u kuhinji za pripremnaje salata i pita.

Kopriva

Kuke-Tamus comunis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kuka je samonikla biljka iz porodice Dioscoreaceae (bljuštevi) čiji su izdanci jestivi ali su plodovi vrlo otrovni. Kuka je biljka koja je rasprostranjena diljem Europe, na Krimu, Kavkazu u Maloj Aziji i drugdje. Raste u gustim šikarama ili listopadnim šumama na rastresitom, hranljivom tlu bogatom ilovačom. Kuka je biljka povijuša i penjačica čiji izdanci dosežu 2 do 4 m visine. Vrhovi izdanaka su svinuti a izdanci su lisnati. Lišće je srcoliko, korijen gomoljast i 20 do 30 cm dugačak. Plod dozrijeva tijekom ljetnih mjeseci, crven je, bobičast i vrlo otrovan. U sebi sadrži 3-5 sjemenki, a 4 do 6 bobica čine grozd.

Kuke

Branje: Izdanci kuka se beru tokom proljeća. Za jelo se pripremaju vrhovi i sočni dijelovi stabljike, a odbacuju se oni dijelovi koji ne pucaju kad se presaviju.

Ljekovito djelovanje: Kuke djeluju kao diuretik, odnosno pospješuju izlučivanje tekućine iz tijela. Pospješuju rad jetre i bubrega, koristi se u liječenju gihta i reume. Sadrže folnu kiselinu, željezo, beta karoten i vitamin C, važne za stvaranje i sazrijevanje stanice krvi, te se savjetuju kod anemije.

Upotreba: Kuke se koriste za kao salata ili dodatak jelima. Mogu se jesti svježe, kuhane i pečene. Upotrebljavaju se mlade kuke i to samo izdanak, jer su korijen i plodovi jako otrovni. 

Macina trava-Nepta cataria L.

Biološke i ekološke karakteristike: Macina trava je višegodišnja zeljasta biljka sa člankovitim stabljikama visokim do 1 m. Stabljike su prekrivene sivim prahom. Listovi su srcoliki, naspramni, rastu na drškama iz članaka stabla, imaju zupčast rub. Naličje listova je svjetlije od lica, prekriveno prahom i gotovo sivo. Cvjetovi su bjeličasto ružičaste boje grupisani u cvasti na vršnim člancima stabljike. Cvjeta od juna do septembra. Cijela biljka ima jak aromatičan miris. Raste u jarcima, na ivicama polja, na suhim i zapuštenim površinama.

Macina trava

Branje: Nadzemna masa biljke u cvijetu se bere od juna do septembra. Suši se u tankim slojevima u hladu, na suhom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: Macina trava se od davnina koristi za liječenje nepolodnosti žena. Osnova njenog djelovanje jest normaliziranje lučenja spolnih hormona i uravnoteženje hormonalnog ciklusa što je preduslov uredne trudnoće. Uopšte, pomaže kod menstrualnih tegoba i niza ženskih bolesti.

Upotrba: Macina trava se upotrebljava u obliku čaja. Dvije kašike treba preliti s 2,5 decilitra kipuće vode te procijediti nakon tri do pet minuta. Savjetuje se uzimanje od tri do pet čaša na dan. Čaj treba piti najmanje tri mjeseca u kontinuitetu. U vrijeme mjesečnice treba napraviti pauzu.

Majčina dušica-Thymus serpyllum L.

Biološke i ekološke karakteristike: Majčina dušica je višegodišnja zeljasta biljka grmolikog rasta. Listovi su sitni, obrasli sitnim dlačicama. Cvjetovi su ružičasto crvene boje, grupisani u vrhu stabljike. Majčina dušica raste po kamenjarima, neplodnom zemljištu, na livadama, pašnjacima i rubovima šuma. Nalazimo je na suhim i sunčanim mjestima. Biljka se ne čupa, već se reže makazama. Za očuvanje staništa, na jednom mjestu treba ostaviti 20% biljaka. U fazi mirovanja podnosi jako niske temperature.  Ne odgovaraju joj teška i vlažna, kao ni pjeskovita i hladna zemljišta.

Branje: Bere se nadzemna masa biljke u cvijetu. Biljka se odmah suši nakon branja na prozračnom mjestu i u sjeni.

Majčina dušica

Ljekoviti dio biljke: Majčina dušica sadrži: etarsko ulje, timol, tanin, karvakrol, gorke materije, vitamin C, saponin, glikozid, mangan, željezo, smolu, flavonoide. Liječi želučane poremećaje, bolesti pluća, disajne organe, tvrdokorni kašalj, slabokrvnost, reguliše lučenje žuči, liječi bolesti mjehura, liječi anginu, bubrege, ženske bolesti, jača živce,  povećava fizičku snagu bolesnika. Preporučuje se kod vrtoglavice i kod bolova u zglobovima.

Upotreba: Majčina dušica se koristi u obliku čaja. Za čaj se uzima jedna kašika usitnjene majčine sušice na 3 dl  ključale vode. Poklopljeno stoji oko 15 minuta. Može se zasladiti (najbolje medom) i dodati malo limuna. Pije se više puta tokom dana u gutljajima. Ovaj čaj je dobro piti kod nesanice, migrene, astme, proljeva, čira u želucu, nadimanja i angine pektoris.

Matičnjak-Melissa officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Matičnjak je višegodišnja zeljasta biljka sa drvenastim korijenom, visoka do 1 m. Stabljika i listovi su obrasli sitnim dlačicama. Cvjetovi su ružičasto bijele boje. Matičnjak je biljka umjereno toplih područja. Rijetka je u prirodnoj populaciji. Raste po travnjacima i vrtovima, u voćnjacima i uz puteve. Odgovaraju joj područja sa manje vlage i većom osunčanosti. Matičnjaku je za rast i razvoj potrebno mnogo svjetlosti i topline jer je fotofilna i termofilna biljka. Nije otporan na jake mrazeve tokom zime, a pod snježnim pokrivačem može podnijeti temperaturu i do -2°C. Zbog dubokog, dobro razvijenog korijena dobro podnosi nedostatak vlage.  Odgovaraju mu slabo kisela do neutralna zemljišta (pH 5,5-6,5).

Branje: Beru se listovi matičnjaka i vrhovi stabljika u cvijetu. Suši se na toplom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: Osim esencijalnog ulja, ljekovita biljka maticnjak sadrži fenolne kiseline, flavonide i druge sastojke. Matičnjak je po svojim ljekovitim svojstvima poznat jos od davnina kao odličan prirodni lijek koji jača i oživljava srce, protiv noćnih strahova i depresije. Matičnjak čisti krv, otklanja neraspoloženje i tugu i povoljno utiče na rad unutrasnjih organa. Maticnjak je najpoznatiji kao prirodni lijek protiv psihičkih problema i to depresije, anksioznosti (straha), napetosti i drugih poremećaja izazvanih stresom.

Upotrba: Matičnjak se najčešće koristi kao čaj. Od osušenih listova matičnjaka čaj se pravi tako što se dvije kašikice lista matičnjaka preliju vrućom vodom. Nakratko se poklopi, procjedi i pije više puta dnevno.

Pelin bijeli-Artemisia absinthium L.

Biološke i ekološke karakteristike: Pelin je višegodišnja biljka visoka do 1 m. Cijela nadzemna masa je obrasla sitnim svilenkastim dlačicama. Stabljike su uspravne i ne razgranate. Listovi su naizmjenični. Raste na neobrađenim zemljištima, na suhim i kamenitim obroncima, osunčanim predjelima i uopšte po ruderalnim staništima. Uspijeva na skoro svim tipovima tla. Voli tople, sunčane terene zakolnjene od vjetra, a zahvaljujući dobro razvijenom korijenu, crpi vlagu iz dubljih slojeva tla.Nema posebnih zahtijeva prema agroekološkim uvjetima. Ne sakupljaju se sve biljke sa jednog mjesta, potrebno je ostaviti 10% biljka za razmnožavanje. 

Branje: Bere se nadzemni dio biljke u vrijeme cvjetanja. Listovi se sakupljaju prije cvjetanja. Biljka se suši na sjenovitom i prozračnom mjestu, u tankom sloju.

Ljekovito djelovanje: Izvanredno je sredstvo za čišcenje krvi i jačanje želuca. Koristi se u liječenju loše probave, nadimanja, slabog teka, podrigavanja, žgaravice, glista, bolesti jetre, slezene, bubrega, žutice, groznice, grušanja krvi, mokraćnog mjehura, vodene bolesti i osipa. Osim toga, mnogo-široka ljekovita svojstva pelina povoljno utiču na cjelokupni organizam . Tako nestaju teške duševne smetnje koje, više ili manje, imaju dublji uzrok u nepravilnom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči, slezene i ženskih polnih organa.

Pelin bijeli

Upotreba: Pelin se upotrebljava u obliku čaja, tako što se jedna kašikica suhog cvijeta prelije sa 2 dl vode i poklopi. Nakon što čaj odstoji pet minuta, procjedi se i pije za razne tegobe, posebno kod žena. Također, od pelina se pripremaju alkoholne tincture koje se mogu dodavati čaju, zatim prave se rakije i dodaje se vinu. 

Rosopas-Chelidonium majus L.

Narodni nazivi: bedemnica, cimbola, cingola, krvavi mlećek, krvavo zelje, lastovičina trava, trava od žutice.

Biološke i ekološke karakteristike: Rosopas je višegodišnja biljka, sa jakim korijenom. Ovisno o tlu izraste do 40 cm. Stabljika je obrasla tankim dlačicama. Listovi su perasto izrezani a cvjetovi su zlatnožute boje. Rosopasu odgovara plodno humusom bogato zemljište i sjenovita mjesta. Nalazi se uz ograde, zidove i oborine.

Branje: Makazama se reže cijeli nadzemni dio biljke u cvatu. Prilikom rezanja, biljka ispušta žutu tečnost, pa se ovisno o svrhi sakupljanja, nekad sakuplja samo ova tečnost.

Ljekovito djelovanje: Rosopas je ljekovita biljka kojoj je čak pripisivana ljekovitost protiv raka i tuberkuloze kože (lupus). Djeluje na ublaživanje bolova i utiče na probavni aparat s posebnom pobudom na želudac, žuč, jetru kao i na svojstva da umiruje grčeve kod pojave svih astmatičkih bolesti. Rosopas pomaže i kod vodene bolesti, a liječi i uslijed žutice nastale bolove u očima, kao i žutu obojenost očiju.

Rosopas

Upotreba: Rosopas se upotrebljava u obliku čajeva koji se priperma tako da se dvije čajne kašikice osušene biljke preliju šoljom kipuće vode i piju dva do tri puta dnevno. Za liječenje žutila očiju pripremaju se oblozi od rosopasa. Također se koristi i svježi sok od rosopasa za liječenje mnogih bolesti prije svega mjehura i materice.

Katalog ljekovitog bilja na Dubravskoj visoravni - dio II

II dio

Divizma-Verbascum phlamoides L.

Biološke i ekološke karakteristike: Divizma je dvogodišnja biljka. U toku prve godine razvije se samo prizemna rozeta, a druge godine izraste 1,5-2 m visoka, uspravna, nerazgranata stabljika gusto obrasla dlakama. Listovi su također sa obje strane pokriveni dlakama. Na gornjem dijelu stabljike nalaze se žuti cvjetovi skupljeni u izduženo grozdastoj cvasti. Biljka cvjeta cijelog ljeta. Raste po sunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitom tlu.

Branje: Beru se sve vrste divizme. Za lijek   se  sakupljaju cvjetovi i listovi u vrijeme cvjetanja.

Divizma

Ljekovito djelovanje: Sadrži sluzi, saponine, šećer, kumarin, beta karotin, flavonoide, eterično ulje. Liječi veliki broj bolesti kao što su: čirevi i osipi na koži, reuma, astma, bolovi u plućima, bolesti slezene i jetre, žuticu, slabo mokrenje.

Upotreba: Za liječenje se upotrebljava čaj od divizme koji se prelije kipućom vodom ili mlijekom. Za obloge se kuha cvijet u mlijeku 2 min. Ulje od divizme se pravi od listova koji se preliju maslinovim uljem i ostavi na suncu četrdeset dana. Tinktura od divizme se pravi sa alkoholom i utrljaje na bolna mjesta.

Divlja metvica-Mentha longifolia L.

Biološke i ekološke karakteristike: Nana ili metvica je trajna zeljasta biljka, a raste kao divlja i pitoma. Metvice imaju uspravnu četvrtastu, granatu i dlakavu stabljiku s nasuprotnim i dlakavim, unakrsnim, jajasto-šiljastim, na krajevima nazubljenim  listovima. Odozdo je sjajno i tamnozelene boje, a s gornje strane svijetlozelene boje. Cvjetovi su ljubičaste boje, sitni i grupisani u gornjim dijelovima stabljike u pršljenaste cvasti.

Divlja metvica

Branje: Bere se nadzemni dio biljke u vrijeme cvjetanja. Suši se u sjeni in a prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: menta sadrži eterična ulja, tanine, gorke materije i fermente. Izbacuje štetne materije iz organizma, čisti želudac, pojačava rad jetre i spriječava srčani udar. Ljekovita je čitava biljka.

Upotreba: Nana se upotrebljava kao prijatan, blag i neškodljiv lijek za umirivanje, protiv gasova, nadimanja i grčeva te protiv teške probave. Nana ulazi u sastav čajeva za liječenje žuči. Ulje od nane ima slaba anestetička svojstva i prijatan miris koji osvježava, zbog čega se upotrebljava i protiv gađenja i povraćanja. Rastvor ulja u alkoholu se koristi spolja protiv bolova od neuralgije, reumatizma i nazeba. Mentol draži nerve u koži, lahko isparava i zbog toga hladi kožu.

Djetelina  bijela-Trifolium repens L.

Biološke i ekološke karakteristike: Bijela djetelina ima vretenast ali plitak korijen koji u tlo prodire do dubine od oko 50 centimetara. Stabljika je duga 30 do 50 centimetara. Bijela djetelina ima troperast list po kojemu je i dobila ime (lat. tres – tri; folium – list). List se sastoji od tri liske koje mogu biti različite veličine. Cvat bijele djeteline sadrži 20 do 25 cvjetova, pa čak i do 40. Cvjetovi su u okruglastu glavičastu cvat povezani preko okruglaste cvjetne lože. Cvjetovi nisu kao u crvene djeteline sjedeći nego se nalaze na cvjetnim stapkama. Raste po livadama i pašnjacima, a najbolje uspijeva na kiselom tlu.

Branje: Bijela djetelina se bere u ljeto. Beru se tek procvjetale cvijetne glavice, bez stapke. Suši se u sjeni, u tankom sloju, kako bi cvijet očuvao svoju prirodnu boju.

Bijela djetelina

Ljekovito djelovanje: Bijela djetelina je djelotvorna za ublažavanje probavnih tegoba, reguliše oboljenja jetre a podjednako je dobra kao pročišćivač organizma. Spada u industrijske biljke ljekovitog svojstva.

Upotreba: Čaj od cvjetova djeteline se koristi za proćišćavanje krvi u organizmu, a djelotvorna je i u jačanju - vraćanju snage organizmu. Listovi i stabljika biljke se koristi za pripremu posebnih preparata kojima se zaliječuju izrasline na koži kao što su akne, bradavice ili čirevi.

Dupčac- Teucrium chamaedrys L.

Biološke i ekološke karakteristike: Dupčac je zeljasta biljka sa stabljikom visokom i do 30 cm. Listovi su bubrežasto srcasti, nazubljenog ruba. Cvjetovi su ružičaste boje. Pogoduje mu suho podneblje. Nalazi se na krečnim obroncima, na pašnjacima, rubovima šuma, livadama i kamenjarima kao polugrm sa razgranatom stabljikom. Dupčac je mediteranska biljka, ali je rasprostranjena i u unutrašnjosti, najčešće na krečnjačkim brdskim livadama i kamenjarima, pašnjacima, u svijetlim hrastovim i borovim šumama i do iznad 1000 metara nadmorske visine.

Branje: Za vrijeme cvjetanja sakuplja se cijela biljka. Nadzemni dio biljke sakuplja se u proljeće

Ljekovito djelovanje: Dubčac antiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstava odstranjuje trulež u crijevima i želucu. Koristi se protiv svih groznica, a koristan je u liječenju šećeme bolesti, žuči odnosno gušterače.

Upotreba: Pripravci od dupčaca se upotrebljavaju u službenoj farmaciji u različitim oblicima: tabletama, dražejama, sirupama i tinkturama.

Dupčac

Gavez žuti-Symphitum tuberosum L.

Biološke i ekološke karakteristike: Višegodišnji korijen raste vrlo duboko u zemlji, debeo je, vretenast, razgranat, sočan, izvana tamnosmeđe do crnkaste, a iznutra svijetlo-žute do bijele boje. Stabljika je sočna, granata, grubo dlakava i visoka 30 do 100 cm. Donji listovi su veliki, s peteljkom, jezičastog oblika i grubo čekinjavi. Cvjetovi imaju oblik poput uskog zvona, izbijaju tokom čitavog ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dole u jednostrano povijenim cvatovima, boje su prljavo bijele do ružičaste ili ljubičaste. Gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi na vlažnim mjestima, jarcima, uz obale voda i na vlažnim livadama.

Gavez žuti

Branje: U proljeće ili u jesen sabire se korijen (Radix Consolidae ili Radix Symphyti). Između marta i aprila, na izmaku zime, ili u oktobru i novembru, korijenje gaveza sadrži najviše alantoina. Proljetno kopanje korijena vrši se dok biljka još nije u cvatu.

Ljekovito djelovanje: Korijen sadrži alantonin, holin, sluz, tanin, smolu, šećer, gumu, asparagin, alkaloid simfito-cinoglosin, nadalje konsolidin i konsolicin. Alantoin liječi teško zacjeljive rane, čak i gnojne. To znači da je gavez jedno od najboljih sredstava za rane i to vanjske i unutarnje, nastale raznovrsnim ozljedama: porezotine, ispucalost, otekline, lom kostiju i izljev krvi.

Upotreba: Gavez se najčešće upotrebljava u obliku toplih kaša, koje se pripremaju od samljevenog korijena i vruće vode ili mlijeka. Tako pripremljena kaša se stavlja na lanenu krpu i privija na rane i lomove. Za unutarnju upotrebu prave se čajevi od korijena.

Jagoda šumska-Fragaria vesca L.

Biološke i ekološke karakteristike: Jagoda posjeduje duge vriježe koje pušta po tlu, sa trodjelnim listovima koji su svijetlo zelene boje, zupčastog ruba. Na uspravnim stabljikama razvijaju se zvjezdasti cvjetovi. Cvast nakon cvjetanja jako nabubri postaje sočna i mesnata. Kao samonikla biljka raste u šumama, na krčevinama, na proplancima, planinskim livadama i pašnjacima. Jagoda je mnogo češća u hrastovim nego u bukovim šumama. Za optimalan rast i razvoj šumska jagoda zahtjeva umjerene uslove staništa, ni suviše visoke ni suviše niske temperature kako tla tako i vazduha. Također, joj ne odgovaraju područja slabe osvjetljenosti ni pretjerane osunčanosti pa je neki autori svrstavaju u livadsko-šumske biljke.

Branje: Korijen se vadi u rano proljeće i u jesen. Listovi se kidaju u vrijeme cvjetanja. Plodovi se beru u vrijeme pune zrelosti.

Ljekovito djelovanje: U listu i korijenu šumske jagode ima dosta tanina, sluzi, organskih kiselina, spojeva željeza, eteričnog ulja i vitamina. Plodovi sadrže osim toga jedan niz do sada pobliže neistraženih voćnih kiselina i šećera. Ljekovite i djelotvorne tvari listova, odnosno čitave biljke, nisu još pobliže istražene.

Šumska jagoda

Upotreba: Korijen šumske jagode pripremljen od 20 do 25 g na 1 litru vode je sredstvo koje lagano steže i vrlo je prikladno za liječenje proljeva. Oblog od zdrobljenih listova hladi upale, sužuje manje rane i dovodi ih do izlječenja. Čaj od suhih listova u narodnoj je medicini vrlo cijenjen kao čaj za čišćenje krvi pogotovu ako se listovi šumske jagode pomiješaju s ostalim proljetnim cvjetovima: listovima kupine, cvijetom tratinčice, listovima maline, plućnjakom i dr. Upotrebljava se za pravljenje sokova i džemova.

Jagorčevina-Primula officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Jagorčevina nastanjuje brdske i planinske livade, proplanke i pašnjake, obronke, svijetle šume i šikare. Jagorčevina je slična jaglacu ali je mnogo češća i rasprostranjenija. Cvjetovi su joj na kraćim drškama, pojedinačni, sumporno žute boje. Jedna je od prvih vjesnika proljeća. 

Branje: Beru se cvijet sa ili bez čaške i korijen. Cvjetovi jagorčevine se beru u martu i aprilu. Korijen se vadi u martu, aprilu i maju. Suše se u sjeni na prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: Jagorčevina je pravi prirodni lijek za plućne bolesti, lupanje srca, migrene, slabe cirkulacije krvi, bubrege, reumatizam, smanjenog broja crvenih krvnih zrnaca, mišića, ligamente i duševne iscrpljenosti.

Jagorčevina

Upotrba: Jagorčevina se najčešće upotrebljava u obliku čaja. Čaj od korjena ove biljke vrlo uspješno djeluje kao umirujuće sredstvo za smirivanje nesanice. Treba ga uzeti prije svih sintetičkih sredstava, koja obećavaju zdrav san, jer liječi sve uzroke nesanice, pri čemu čuva nerve i zdravlje uopšte. Čaj od korijena jagorčevine je djelotvoran i kod smirivanja glavobolje, nervoze, vrtoglavice i nesvjestice.

Kadulja-Salvia officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Kadulja je polugrm visok 20-40 cm. Listovi su duguljasti, zelenkasto sive boje. Cvjetovi su svijetlo ljubičaste boje, sakupljeni u klasove. Raste samoniklo po kamenjarima i pašnjacima, pored puteva. Uglavnom naseljava topla mediteranska područja, hercegovačke i dalmatinske krševite terene. Odlično joj odgovaraju zemljišta bazne reakcije. U Hercegovini se već osjećaju posljedice neracionalnog branja kadulje i smanjenje staništa. Kadulja nije ugrožena, ali ukoliko se nastavi ne racionalna berba uskoro će se i to dogoditi.

Branje: Beru se list i cvijet kadulje. List se bere prije cvjetanja, u aprilu, i iza cvjetanja u junu. Cvijet se bere u maju i junu. List je mnogo ljekovitiji od cvijeta. Suši se na toplom i prozračnom mjestu. 

Kadulja

Ljekovito djelovanje: Kadulja sadrži kali, kalcij, natrij, oko 2,5% eteričnog mirisnog ulja, u kojemu ima cineola, pa uz mnogobrojne dlačice sprječava isparivanje vode, zbog čega kadulja izdrži i najveće suše. Lišće djeluje adstringentno, antibakterijski, fungicidno, antivirusno, pospješuje želučanu sekreciju i smanjuje znojenje. Najvažnije njeno djelovanje je čišćenje krvi, te cijelog organizma. Može primijeniti kao antiseptik, kod kožnih oboljenja, pomaže kod depresije, neuroze, slabog rada želuca i slabog apetita.

Upotreba: Za vanjsku upotrebu 0,5 l kipuće vode se prokuha sa 3 velike kašike lišća, poklopi se i ostavi da stoji preko noći, a ujutro se procijedi. Protiv bolova i grčeva u želucu 10g cvijeta kadulje se prokuha s 1l kipuće vode i pije po 1 šoljicu prije jela. Za čišćenje krvi, jačanje živaca, zaustavljanje drhtanja ruku kuha se lišće u pola vode i pola vina. 

KATALOG LJEKOVITOG BILJA NA DUBRAVSKOJ VISORAVNI dio I

I dio

 Abdovina-Sambuscus ebulus L.

Biološke i ekološke karakteristike: Abdovina je trajna zeljasta biljka do dva metra visine. Stabljika je rebrasta sa dva do pet perasto lancetastih, zašiljenih i oštro nazubljenih listova sa peteljkom. Korijen je jak, bijele boje i puzeći. Cvjetovi abde su crvenkasti ili bijeli, skupljeni u cvatove na vrhu stabljike.  Plod je okrugla crna koštunica, veličine 5-6 mm. Abdovina raste na šumskim čistinama, uz puteve i živice. Cijela biljka je gorkog okusa i neugodnog mirisa.

Abdovina

Cvjetovi

Branje: Plod se sabire u oktobru. Sabrani plodovi se suše na toplom i prozračnom mjestu. List se sabire u proljeće prije cvjetanja i suši na toplom mjestu. Korijen se vadi u aprilu ili oktobru, pere se i usitni te se suši na toplom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: Korijen abdovine se koristi kao lijek protiv šećerne bolesti, a uzrokuje povećano izlučivanje mokraće, znoja i otpadnih materija. Čaj od listova se koristi u liječenju kod oboljenja disajnih puteva i katara pluća. Također, ekstrakti abdovine se koriste kod urinarnih infekcija, liječenje bubrežnih bolesti i cista. Cvijet abdovine je antineuralgik, smanjuje kašalj, reguliše visok krvni pritisak idr.

Upotreba: List, plod i korijen abdovine se koriste u pripremi čaja za različite vrste bolesti. Korijen se koristi za pravljenje kupke protiv reume. Od plodova se prave sirupi za čišćenje krvi. Od svježih listova se mogu praviti obloge za reum, upale živaca, bolove idr. Ljubičasti sok od abdovine se koristi u bojenju kose u crno.

Bokvica širokolisna-Plantago major L.

Drugi nazivi za širokolisnu bokvicu su muška bokvica, velika bokvica, široki trputac…

Biološke i ekološke karakteristike: Višegodišnja zeljasta biljka čiji listovi formiraju prizemnu rozetu visoku i do 20 cm. Listovi su široki, gotovo jajoliki, sjajni i debeli na širokim drškama. Cvjetne drške su iste dužine kao i listovi, završavaju dugom klasastom cvasti. Cvjetovi su sivkasto ružičaste boje. Sjeme je tamno smeđe boje, gotovo crno. Širokolisna bokvica raste po gaženim travnjacima, uz rubove poljskih i šumskih puteva, na pašnjacima i livadama. Može se naći od ravnica do visokih planina. Bokvica se ističe izuzetno pionirskim karakterom i sposobnošću prilagođavanja na raznovrsne, često ekstremno nepovoljne uslove ruderalnih staništa.

Branje: U ljekovite svrhe se koriste list i sjeme. Listovi se beru od maja do augusta, a sjeme se sakupja na kraju ljeta.

Ljekovito djelovanje: Široka bokvica sadrži gorke materije, kremčnu kiselinu i glikozid akubin. Ima protubakterijsko djelovanje.

Bokvica širokolisna

Upotreba: Širokolisna bokvica se upotrebljava za čišćenje krvi, zubobolje. Svjež list se stavlja na rane, liječi kožne bolesti, ubod pčela i osa. U obliku čaja liječi tuberkulozu, krvarenje, proljev i teškoće u donjem dijelu trbuha.

Bokvica uskolisna-Plantago lanceolata L.

Biološke i ekološke karakteristike: Muška (uskolisna) bokvica je višegodišnja zeljasta biljka visoka 10-30 cm. Ima uspravnu stabljiku sa 5 uzdužnih brazdi. Listovi se nalaze pri osnovi stabljike, imaju kratku dršku, lancetastog oblika sa 3-7 paralelnih nerava, sa cijelim ivicama. Cvjetovi su sakupljeni u gust cilindrični klas dug 2-5 cm. Cvjeta krajem proljeća i za vrijeme ljeta. Nalazi se na livadama, šumama sa dosta svjetla, pašnjacima, travnjacima, po ruderalnim staništima. Nema posebnih zahtijeva prema tipu i sastavu zemljišta.

Branje: Listovi se beru u proljeće i ljeto. Drške ne smiju imati sjemenke. Korijen se kopa u jesen. Za ishranu se beru listići u središnjem djelu rozete, prije nego što suviše porastu i postanu kožasti.

Ljekovito djelovanje: Bokvica sadrži tanine, biljnu sluz, saponine, soli kalijuma i magnezijuma. Pomaže u zarastanju rana, liječi upale i blagotvorno djeluje na oči. Koristi se kod oboljenja disajnih organa, plućne astme, upale plućnih alveola, kašlja, pa čak i tuberkuloze. Čisti krv, pluća i želudac kao nijedna druga biljka. Koristi se kod uboda insekata ili ujeda zmije, kod rana koje teško zarastaju, čak i otvorenih, ogrebotina, posjekotina, uboda osa, kod ugriza bijesnih pasa. Pomaže kod gušavosti, tromboze, oboljenja jetre i bešike.

Bokvica uskolisna

Upotreba: Bokvica se koristi u vidu tinkture ili infuza. Od izmrvljenih listova i soka prave se kašaste obloge. Najčešće se koristi u obliku čaja protiv kašlja i kod svih plućnih bolesti. U kozmetičke svrhe se može koristiti čaj kao losion za lice protiv bubuljica. Također, može se koristiti svježa za ukusne salate ili kuhana sa drugim povrćem.

Bršljan-Hedera helix L.

Biološke i ekološke karakteristike: Bršljan je do 20 m duga povijuša sa trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem po stabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovi stabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gornji listovi po obodu su cjeloviti, dok su donji srcoliog oblika i razdjeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvjetovi su sitni, spolja mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit. Plod je loptasta bobica modro-crne boje.  Penje se po stablima drveća gdje živi kao parazit. Često se nalazi uz obale rijeka, stare zidine i kamene ograde. Bršljan je jako rasprostranjena samonikla biljka koja raste na svim vrstama zemljišta. Dobro podnosi kamenita i vapnenasta tla, voli vlažan vazduh.

Branje: Beru se grančice bršljana sa listovima, ali se suše samo listovi. Također, se grančice beru i sa plodovima ali se prije sušenja plodovi skinu. Bršljan je otrovan, pa za vrijeme branja treba osigurati vodu za pranje ruku.

Ljekovito djelovanje: Za lijek se upotrebljavaju listovi i plodovi. Sadrži: saponine, glukozide, inozit, tanin, mravlju kiselinu, jabučnu kiselinu, karotin, fitoncide. Koristi se za spriječavanje upala. Reguliše neredovnu menstruaciju, djeluje na srce i krvne sudove.

Bršljan

Upotreba: Bršljan se uoptrebljava u spriječavanju celulita u fitoterapiji. U medicini se koristi za pravljenje lijekova i sirupa za iskašljavanje i liječenje pluća. 

Čestoslavica-Veronica officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: Iz trajnog podzemnog dijela rastu povijene, gotovo odrvenjele stabljike koje su obrasle dlakama. Krajevi stabljike se dižu oko 20 do 30 cm iznad zemlje.  Listovi stoje nasuprotno, s kratkom drškom, obrnuto su jajasti sivo-zeleni, sitno nazubljeni i mekano dlakavi. Cvjetni grozdovi stoje u pazuhu lista i imaju male blijedoplave cvjetove. Plod je obrnuto trokutasta čahura. Biljka u cvatu ima slabo aromatičan miris, dok je osušena potpuno bez mirisa. Okus je balzamičan, malo gorak i stežući. Raširena je gotovo na svim područjima Evrope, a uspijeva u svijetlim šumama, neplodnim zemljištima u nizini kao i u planinskim područjima, daje prednost suhim staništima.

Branje: Sabire se biljka u cvatu (Herba Veronicae) bez korijena, osuši u hladu pojedinačno. Tek nakon što je biljka dobro osušena, može se sitno izrezati.

Ljekovito djelovanje: Čestoslavica je biljka za liječenje rana, ona jača organizam, pospješuje mokrenje i znojenje pa je dobro sredstvo za čišćenje krvi, za liječenje želuca, pluća, jetre, slezene, bubrega i mjehura. Čajne kure pomažu kod svrbeža kože.

Upotreba: Čestoslavica se najčešće upotrebljava u obliku čaja i tinkture. Svjež sok liječi ekceme, a tinktura djeluje protiv kostobolje. Kad se pomiješa sa celerovim korijenom djeluje protiv nervnih slabosti i odlično je sredstvo protiv depresije.

Čestoslavica

Dimnjača-Fumaria officinalis L.

Biološke i ekološke karakteristike: To je jednogodišnja, zeljasta, uspravna, nježna, vrlo razgranata biljka, visoka oko 60 cm, sivozelene boje, dvostruko perastih listova razdijeljenih u režnjeve. Iz pazušaca listova izrastaju sitni, bijeli ili ružičasto-ljubičasti cvjetovi, koji čine grozdaste cvatove na vrhovima grana. Raste na napuštenim i neobrađenim tlima, a na obrađenima među žitaricama i usjevima.

Branje: Dimnjača se bere tokom proljeća. Makazama se reže cijela biljka iznad potamnjenog dijela. Djelimično je otrovna pa se preporučuje da trudnice i djeca ne sakupljaju ovu biljku. Suši se na suhom i prozračnom mjestu.

Dimnjača

Ljekovito djelovanje: Sadrži protopin i flavonske glikozide. Normalizira lučenje žuči, djeluje spazmolitički (uklanja grčeve ). Primjenjuje se kod bolova u žučnim putevima i u probavnom traktu. Djeluje i diuretski (potiče izlučivanje tekućine iz organizma). Istraživanja na životinjama pokazala su antispastičko, antihistaminsko, hipotenzivno, bradikardivno i sedativno djelovanje u malim dozama dok su veće doze izazvale ekscitacije i konvulzije. 

Upotreba: U fitoterapiji se koristi kao diuretik, laksativ i koleretik – često se koristi u tretmanima detoksikacije.  Spominje se i upotreba kod kutanih erupcija, konjunktivitisa i hroničnog ekcema. Uglavnom se koristi kao čajna mješavina.