četvrtak, 10. siječnja 2019.



Izrada herbara

Herbar je zbirka osušenih biljnih primjeraka sa odgovarajućom unutrašnjom organizacijom i pratećim podacima. Luca Ghini profesor botanike sa Univerziteta u Bologni smatra se prvom osobom koja je sušila biljni materijal pod pritiskom i stavljala na papir te ga dokumentovala, još u XVI vijeku. Pravilno sačuvan i adekvatno održavani materijal, može, teorijski trajati neograničeno – pa su tako poznati herbariji Ghinia i Caesalpina stari 500 i više godina, još upotrebljivi i čuvaju se u Italiji.

Izrada herbara zahtijeva vrijeme i pripremu. Herbar se sastoji od prepariranih biljaka skupljenih na određenom lokalitetu, staništu ili na nekom većem području. Za sakupljanje materijala za herbar potreban je određeni pribor i oprema. Za svaku grupu biljaka važno je znati kako se sakuplja, čuva i presuje. Samo pravilno presovana biljka može se kasnije determinisati.
Uredno presovana vrsta prenijeta na papir

Osnovni i najčešće korišteni pribor koji odgovara svim tipovima staništa i različitim grupama biljaka obuhvata: grube kožne (građevinske) rukavice - koriste se za prikupljanje biljaka sa bodljama ili biljaka koje izazivaju razne iritacije na koži, lopatica, sklapajući ašov ili nož za iskopavanje koristi se vađenje podzemnih dijelova biljaka, korijena, lukovice, rizoma, džepni nož sa više funkcija upotrebljava se za presjecanje biljaka ili nekih organa (lukovica, rizoma), za čišćenje biljke prije presovanja (odstranjivanje oštećenih i suhih dijelova), vinogradarske makaze - koriste se pri sakupljanju drvenastih biljaka - odsjecanje grančica pomoću ovog pribora najmanje oštećuje biljku, plastične vrećice, papirne vrećice različite veličine - vrećice se koriste za kratkotrajno držanje ili transport sakupljenog materijala (ne smije se stavljati previše biljaka u jednu vrećicu, otvor se zatvara gumicom, u vrećice se stavlja i privremena etiketa/ceduljica sa osnovnim podacima: lokalitet, stanište i datum).
Izrada herbara
Biljni materijal nikada ne držati u vrećicama duže od 5-6 sati. Sakupljene biljke se stavljaju u papir za presovanje, najbolje u papir koji se neće raspasti kad dođe u dodir sa biljkama, te nikako ne koristiti sjajni slikovni papir. Mogu se koristiti obične novine, te za svaku biljku je potrebno uzeti posebne listove novina.
Svaki sakupljač biljaka za herbar mora imati literaturu za determinaciju. Za određivanje vrsta postoji mnogo ključeva za determinaciju, većinom objavljenih za određenu skupinu, tako npr. postoje ključevi za determinaciju livadskih biljaka, ključevi za drveće, šibove, ljekovito bilje i dr.

Herbar za osnovnu školu
Prilikom sakupljanja biljke se moraju očistiti od zemlje, insekata, suhih i oštećenih dijelova. Također se treba sakupiti i rizom kod vrsta koje ga posjeduju. Po mogućnosti biljku treba determinisati na terenu, dok je još svježa. Cvjetovi se presuju otvoreni i nikada se ne prikrivaju listovima. Cijela biljka se stavlja na list, s tim da se ne krate korijen, listovi niti cvjetovi.
Biljka sa svim dijelovima

Papir za presovanje se mijenja svaka 24h a kod sukulenata (npr. vodene biljke poput lopoča) svako 12h. Tanje biljke se presuju oko 5 dana, dok veće, deblje vrste budu uredno presovane za 3-4 sedmice. Biljke se lijepe na bijeli, svijetlo sivi ili svijetlo žuti papir pomoću samoljepivih trakica ili selotejpom. Biljka se pričvršćuje na papir preko stabla nikad preko listova i cvjetova. Svaki herbar mora imati karticu ili etiketu sa podacima o lokalitetu, sakupljaču, porodici, rodu i vrsti biljke i narodni naziv biljke.

ponedjeljak, 7. siječnja 2019.

Carstvo Monera

Carstvo Monera obuhvata jednoćelijske organizme bez jedra, odnosno prokariote. Tipični prokariotski organizmi su bakterije. Bakterije se smatraju najstarijim organizmima na planeti Zemlji. 

Gdje se nalaze bakterije?

Bakterije se nalaze svuda oko nas, u zraku koji dišemo, u hrani koju jedemo, u zemlji, na odjeći, na posuđu, apsolutno na svakoj površini koju možemo da zamislimo. Ako se bakterije nalaze u hrani i vodi, te u odjeći, da li su sastavni dio ljudskog organizma? Itekako da jesu. Bakterije se nalaze u probavnom traktu čovjeka i životinja, na sluznicama, na koži, kosi...Znači bakterije su sastavni dio ljudskog organizma!

Pa zašto onda nismo stalno bolesni, kako se odbraniti od tolikih bakterija?

Zdravi smo zahvaljujući nekim bakterijama, one su kao što smo rekli, sastavni dio našeg organizma, te ih nazivamo dobrim bakterijama. Dobre bakterije štite našu kožu, nalaze se u crijevima te pomažu u varenju hrane i štite sluzokožu od štetnih bakterija.

Koje su to štetne bakterije?

To su bakterije koje se u normalnim uslovima ne nalaze u ljudskom ili na ljudskom organizmu. To su bakterije kojih je puno manje, te imaju mogućnost da izazovu oboljenje kod čovjeka. Na te bakterije organizam nije "navikao" te kada uđu u organizam imuni ili odbrambeni sistem čovjeka ih prepozna kao strani organizam i napada ih s ciljem da ih uništi. Da li će se bolest razviti ovisi o snazi imunog ili odbrambenog sistema čovjeka, a ukoliko bakterije nadjačaju imunitet, uvode se lijekovi tzv. antibiotici koji ubijaju bakterije.

Kako su bakterije građene, zašto se zovu prokariotima?

Bakterije se nazivaju prokariotima jer su građene od samo jedne ćelije koja nema jasno definisano jedro. Šta znači definisano jedro? To je jedro koje nema svoj karakterističan oblik, nije odvojeno ovojnicom ili membranom od ostatka citoplazme, a genetički materijal je rasut svuda po citoplazmi.

Za koju bakteriju ćete sigurno čuti tokom svog obrazovanja? To je bakterija Escherichia coli (Ešerihija koli) koja se normalno nalazi u crijevima čovjeka. Međutim ako ova bakterija, nepravilnom higijenom dođe u neki drugi organski sistem može da izazove bolest i bolesna stanja. Primjer je upala mokraćnih kanala, koju može uzrokovati ova bakterija. Zašto je još važna E.coli u biologiji? Učiti ćete o genetičkom inžinjerstvu, te ćete spominjati upotrebu cirkularne DNA (nasljednog materijala E.coli u obliku prstena ili kruga - zato se naziva cirkularna) kao vektora (prenosnika). Genetičkim materijalom E.coli se lahko upravlja pa se u taj prsten ili DNA E.coli insertira ili umetne dio DNA drugog organizma koji nosi šifru za jednu nasljednu osobinu (jedan protein) i umetne u ćeliju domaćina. Ćelija domaćina će "proizvesti" protein za koji je potrebna šifra ili kod DNA, bila prenesena vektorskim plazmidom E.coli. Komplikovano jeste ali ćete tokom učenja o genetičkom inžinjerstvu i biotehnologiji to shvatiti.

Oblici bakterija su predstavljeni na slici, a o patogenim i dobrim bakterijama u sljedećem blogu...

Oblici bakterija





nedjelja, 6. siječnja 2019.

Klasifikacija živih  bića

Prije nego navedem najvažnije podjele živog svijeta, navest ću osnovne karakteristike živih bića. Šta to jedan organizam čini živim? 

Sva živa bića su građena od ćelija (barem jedne). Živa bića se hrane, dišu, rastu, razmnožavaju, rađaju se i umiru. Šta to čini jedan organizam živim? Jedan organizam se smatra živim dok god materije iz vanjske sredine koristi za proizvodnju energije potrebne za svoje procese. Kao jedna od važnijih osobina živih bića, navodi se iritabilnost ili sposobnost nadražljivosti. Živi organizam reaguje na podražaje iz vanjske sredine zahvaljujući sposobnosti iritabilnosti.

Šta sve spada u žive organizme? Živi organizmi na planeti Zemlji su svrstani u pet carstava:

- Carstvo Monera (bakterije i modrozelene alge);
- Carstvo Protista (višećelijske alge)
- Carstvo Fungi (gljive)
- Carstvo Plantae (biljke)
- Carstvo Animaliae (životinje, gdje spadamo i mi -ljudi)

S obzirom na građu ćelije, organizmi se dijele na prokariote (ćelija nema organela, jedro nije jasno definisano, nego je genetički materijal razbacan po citoplazmi) i eukariote (ćelija ima jasno definisano jedro unutar koga se nalazi genetički materijal,  i organele od kojih svaka vrši određenu ulogu u ćeliji). 

Šta je ćelija? 

Ćelija je osnovna, strukturna, gradivna i funkcionalna jedinica svih živih bića. Živa bića su građena od ćelija. Jedna ćelija može biti jedan organizam. Takvi organizmi se nazivaju jednoćelijski (npr. ameba). Ukoliko je organizam građen od više ćelija, takvi organizmi se nazivaju višećelijski (npr. gljive).

Višećelijski organizmi imaju složeniju građu, pa više ćelija sličnih po građi i funkciji grade tkiva, više tkiva sličnih po građi i funkciji grade organe, više organa koji obavljaju istu funkciju grade sisteme organa a sistemi organa čine jedan organizam.

Svako od navedenih carstava, se dalje dijeli na određene grupe. Da bi neki organizam pripadao nekoj grupi mora imati osnovna obilježja ista kao svi organizmi unutar te grupe. Svrstavanjem živih bića u određene grupe bavi se nauka koja se naziva klasifikacija. Određivanjem pripadnosti nekog organizma određenoj skupini ili grupi bavi se taksonomija. Koja je onda razlika između taksonomije i klasifikacije?
Dok klasifikacija razvrstava živa bića u grupe na osnovu njihove sličnosti, taksonomija te grupe raspoređuje u određene kategorije. Koje su to taksonomske kategorije?

Taksonomske kategorije su: CARSTVO, ODJELJAK, RAZRED, RED, PORODICA, ROD I VRSTA.

Vrsta je osnovna taksonomska kategorija, a da bi se organizam klasifikao u taksonomku kategoriju VRSTA mora ispunjavati sljedeće karakteristike. Pripadnici jedne vrste se međusobno mogu razmnožavati i davati plodno potomstvo.

Svaka vrsta ima svoje ime, a u naučnoj literaturi koriste se imena vrsta na latinskom jeziku. Svaka vrsta ima u stvari 2 imena trv. binominalna nomenklatura. Primjer Felis leo (lav), gdje prvo ime Felis označava ime roda (mačka), a drugo ime leo je opisno ime vrste, odnosno da se ne radi o bilo kakvoj mački nego tačno znamo da se radi o lavu. Zašto se koristi latinski jezik? Latinski jezik je univerzalni jezik koji se koristi u nauci radi lakšeg izučavanja i sporazumijevanja naučnika širom svijeta.

Ukoliko imate pitanja, pišite?

O biologiji - nauci o životu

Šta je biologija? Zašto je važno poznavati biologiju? Kako dijete naučiti da voli biologiju?

Na prethodno postavljena pitanja odgovorit ću na najjednostavniji način. Biologija je nauka o životu. Važna je kao i svaka druga nauka koja se izučava u okviru osnovnog i srednjeg školovanja. Kada naučite osnovne pojmove iz biologije, sa razumijevanjem sadržaja koji učite naravno, shvatit ćete kako funkcioniše život. Život ste vi, sve što vas okružuje i sve pojave koje se oko vas dešavaju. Biologija nisu samo biljke i životinje, pa biolog nije osoba koja se samo bavi izučavanjem biljnog i životinjskog svijeta.

Biologija je botanika (izučava biljke), zoologija (izučava životinje), sistematika (svrstava organizme u odgovarajuće kategorije), antropologija (proučava čovjeka), anatomija (izučava građu živih sistema), fiziologija (funkcionisanje živih sistema), ekologija (odnos živih bića i životne sredine), genetika (prenos nasljedne informacije na sljedeću generaciju), mikrobiologija (izučava mikroorganizme - organizme koje ne možemo vidjeti golim okom),citologija (nauka o ćeliji), hidrobiologija (izučava život u vodenoj sredini), te mnoge druge oblasti i podoblasti ove opširne nauke.



Na osnovu oblasti kojim se biologija bavi, može se zaključiti koliko je ova nauka kompleksna, odnosno koliko se kompleksnim temama bavi, ali nadasve koliko je važna za izučavanje u školama. Danas, poznavanje biologije nije na zavidnom nivou, jer se predmet njenog izučavanja ne predstavlja kao bitan segment obrazovanja djeteta. 

Kome je uopšte važna biologija? Što će djetetu biologija, zašto se opterećuje tim predmetom?

Kao što sam maloprije spomenula, biologija je nauka o životu. Uči vaše dijete da zna kako je postalo, zašto su mu biljke i životinje važne, kako i zašto jede, kako diše, zašto je važno očuvanje životne sredine, kako očuvati svoje zdravlje, šta su vitamini i minerali, zašto su mu važni, odakle potiču... te mnoga druga životna pitanja.

Ako kažete da nemate pojma o biologiji, u prenesenom značenju ste rekli da nemate pojma o životu.

Da bi dijete zavoljelo biologiju, odnosno život, te razvijalo osjećaj ljubavi prema živom svijetu i prirodi, potrebno je:

- razviti ljubav prema biljkama i očuvanju biljnog svijeta, prošetati dijete prirodom i objasniti mu kako biljke proizvode kisik bez koga mi ne možemo da dišemo. Uništavanjem biljaka, zagađenjem prirode, uništavamo sebe i druge oko nas.
- razviti ljubav prema životinjama - naučiti dijete da svaka životinja na Planeti ima svoju ulogu, njihovim postojanjem održava se ravnoteža unutar živog svijeta, te gubitak jedne vrste vodi u gubitak drugih, za čovjeka važnih vrsta.
- dijete vodite da boravi što više u prirodi, učite ga da to jača njegov imunitet, odnosno da mu je boravak u prirodi važan za zdravlje i razvoj, te da vodi računa o drugim organizmima.
- od malih nogu dijete učite da hrani životinje, sadi biljke i drveće, te da čovjek bez drugih organizama, ne može opstati.

Svaku akciju djece u očuvanju prirode nagradite. Njih ćete poticati da budu obazriviji prema životnoj sredini, a sebi ćete pomoći da, koliko toliko, živite u čistom i zdravom okolišu.

Imate pitanja?  Pitajte!